282. novembar 2018.

Krajnje je vreme za primarnu zdravstvenu zaštitu

Zamislite državu u kojoj kada idete na pregled kod lekara opšte prakse morate da uzmete slobodan dan jer je teško doći do lekara kojih je malo, a pošto ih svakog dana opseda na stotine pacijenata dolazak na pregled predstavlja pre test izdržljivosti i strpljenja nego brigu o zdravlju. Ako tome dodamo da su isti ti lekari demotivisani uslovima rada i novcem koji zarađuju, onda ako uspete da dođete na pregled i naiđete na motivisanog i entuzijastičnog lekara opšte prakse može se reći da ste baš srećnik. U istoj toj državi ima apoteka, i to   poprilično, ali nisu baš najsrećnije raspoređene, farmaceutske usluge u tom sistemu nisu prepoznate pa farmaceuti najčešće samo izdaju lekove i, isto kao i kolege lekari, rade poprilično demotivisani uslovima rada, novcem i statusom koji imaju u zdravstvenom sistemu. Tu je slična situacija i sa medicinskim sestrama, farmaceutskim tehničarima i drugim medicinskim osobljem. U toj državi kao da su nekako svi demotivisani pa i sami pacijenti najradije odustaju od odlaska lekaru, traže zdravstvene savete na internetu, okreću se čudima magičnih isceljenja i kao rezultat imamo dosta lošu zdravstvenu statistiku, sve više bolesnih, a sve manje zdravstvenih radnika.
Ključni problem u ovoj zamišljenoj državi je sistem primarne zdravstvene zaštite koji je loše organizovan, slab i jedva opstaje. Na žalost, gore ili nešto bolje verzije ovog zamišljenog sistema primarne zdravstvene zaštite postoje širom sveta pa bi se moglo reći da je primarna zdravstvena zaštita u nekoj vrsti globalne krize. Polovini svetske populacije nisu dostupne osnovne zdravstvene usluge. U suštini, 80 do 90% zdravstvenih potreba tokom celog svog života ljudi mogu da ostvare u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Starenjem populacije i sve učestalijim udruženim bolestima uloga primarne zdravstvene zaštite postaje još važnija. Godine 1978, doneta je Deklaracija iz Alma-Ate gde su se po prvi put svetski lideri ujedinili po pitanju primarne zdravstvene zaštite kao ključnom faktoru za postizanje boljeg zdravlja za sve. Četrdeset godina kasnije ova vizija nije ostvarena, a umesto toga zdravstveni resursi su pretežno fokusirani na intervencije za pojedinačne bolesti, a ne na jake sveobuhvatne zdravstvene sisteme. Renesansa primarne zdravstvene zaštite je    neophodna kako bi se omogućila zdravstvena nega za sve. Vođeni principima Deklaracije iz Alma-Ate i neophodnošću da se poboljša zdravstvena usluga širom sveta, lideri država članica Svetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih nacija i UNICEFA (među kojima je i Srbija), krajem oktobra, u gradu Astane u Kazahstanu na Svetskoj konferenciji o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jednoglasno su izglasali Deklaraciju iz Astane, kojom su se obavezali da će ojačati svoje sisteme primarne zdravstvene zaštite. Deklaracije, vizije i želje na papiru uvek zvuče nekako herojski, pune nade i entuzijazma, a vreme pred nama će pokazati kako će to sve izgledati u praksi, pogotovo u ovoj našoj, izmišljenoj zemlji.

Glavna i odgovorna urednica
Estela Gaković Ranisavljević