254. - jul 2016.

Pogled u izdanje
Bolji status farmaceuta

U svetu koji se stalno menja, potpuno očekivano, menja se i svet farmacije, čineći farmaceutski poziv raznovrsnijim i stavljajući pred farmaceute sve više izazova. Tradicionalno poimanje apotekarstva se menja u korak sa razvojem farmaceutske industrije pa se tako u eri gotovih lekova fokus sa spravljanja lekova,prebacuje na pravilnu primenu. Na svetskom nivou, obim istraživanja farmaceutske prakse je proširen tokom poslednjih 50 godina pa tako ova,može se slobodno reći, naučna oblast obuhvata oblasti kliničkih,bihejvioralnih, ekonomskih i humanističkih uticaja na farmaceutsku praksu, zdravstveni sistem, upotrebu lekova i brigu o pacijentima.
Koliko je neophodno i značajno istraživati farmaceutsku praksu,potvrđuje i nedavno formirana specijalizovana sekcija u okviru Međunarodne federacije farmaceuta (FIP) koja nosi naziv Pharmacy Practice Research (Istraživanje farmaceutske prakse), a čiji je cilj da omogući pristup najnovijim, visokokvalitetnim istraživanjima farmaceutske prakse i pomogne u razmeni znanja i iskustva među kolegama širom sveta. Zahvaljujući istraživanjima farmaceutske prakse mogu se prepoznati potencijalni problemi i rešenja.Jedan od problema savremene farmaceutske prakse predstavlja način na koji je percipirana od strane zdravstvenog sistema. O problemima srpskog apotekarstva i statusu farmaceuta u našem zdravstvu bavili smo se u Informatoru u više navrata, a na stranicama koje slede htela bih da skrenem pažnju na vrlo zanimljiv deo u tekstu koji se bavi Udruženjem američkih farmaceuta (The American Pharmacists Association – AphA) koji, verovali ili ne, imaju slične i nama poznate probleme da se izbore za bolji status farmaceuta.
Farmaceuti zaposleni u američkim apotekama često igraju ključnu ulogu u davanju zdravstvene nege, ali ih zdravstveni sistem ne prepoznaje na taj način, već su svedeni na uslužnu delatnost. Još jedan od velikih problema o kojem otvoreno govore je odnos sa osiguravajućim kućama u oblasti zdravstvenog osiguranja, i dodatnoj kontroli koju iste sprovode kroz rad "pharmacy benefit managers”(PBM), koji na neki način urušavaju farmaceutsku struku.
Ovi tajni, neregulisani posrednici (koji nisu zdravstveni radnici) procenjuju mogućnost da neki pacijent zaista i dobije terapiju koja mu je propisana, i farmaceuti u apotekama moraju da se konsultuju sa njima pre nego što izdaju lek, jer, ako ga daju bez pokrića osiguranja, sami će snositi troškove. AphA trenutno pokušava da
reši pomenute probleme na višem nivou, kroz poseban akt Kongresa koji se odnosi na prepoznavanje farmaceuta kao zdravstvenih radnika u rangu lekara. Iako u različitim društvenim uređenjima i ekonomski bogatijim sistemima (prema U.S. Bureau of Labor Statistics srednja bruto plata apotekara u 2012. godini je iznosila 116,670 američkih dolara godišnje) farmaceuti širom sveta se susreću sa sličnim problemima prepoznavanja i pozicioniranja uloge farmaceuta u savremenim zdravstvenim sistemima, a samo zajedno,
složno i učeći jedni od drugih možemo sačuvati i poboljšati status farmaceuta.
Glavna i odgovorna urednica
Estela Gaković Ranisavljević