250. - mart 2016.

Prelistajte izdanje
Servisiranje stvarnosti

Jedan zanimljiv detalj, sa nedavno održane radionice »Upoznavanje sa zakonodavstvom EU o kozmetičkim proizvodima«koji je održan u organizaciji TAIEX odeljenja Evropske komisije i Privredne komore Srbije, naveo me je na razmišljanje o dobroj komunikaciji među ljudima. Na pomenutoj radionici o problematici legislative u oblasti kozmetičkih proizvoda govorili su stručnjaci iz Evropske unije, predstavnici resornog Ministarstva i Instituta za javno zdravlje Srbije. Međutim, u celoj toj priči nije bilo predstavnika Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, čak ni kao učesnika u radionici. Ovo je samo moj utisak,ali mislim da bi predstavnici Katedre za farmaceutsku tehnologiju i kozmetologiju, Farmaceutskog fakulteta u Beograd sigurno doprineli kvalitetu jednog ovakvog skupa, pogotovo imajući u vidu njihovo dugogodišnje bavljenje kozmetičkim proizvodima. Ovo je samo još jedan od pokazatelja da se mora mnogo raditi na poboljšanju komunikacije među sektorima u zdravstvu. Ne mislim da je bilo ko tu imao loše namere, upravo suprotno, cela radionica je organizovana sa dobrom idejom.I generalni sekretar i CEO Međunarodne federacije farmaceuta (FIP), Luc Besançon, u intervju koji je dao za naš časopis kaže da se farmacija ne menja tako lako, a promena mora uključiti interakciju među ljudima i institucijama. On ističe da cilj obrazovanja nije samo da stvara veliki broj farmaceuta već i da budu dobro obrazovani, u skladu sa potrebama države.
Da bi se to ostvarilo potrebno je poboljšati komunikaciju između regulatornih tela, akademskih ustanova i prakse. Tako se vraćam na početak razmišljanja o dobroj komunikaciji.Šta se dogodilo, pa u vremenu postojanja telefona, interneta i raznoraznih uređaja, gde se globalno informacije prenose u
sekundama, često imamo problem komunikacije? Možda je problem upravo u prevelikom i prebrzom protoku informacija koje sumanuto pratimo, a koje stvaraju utisak žurbe. Možda je problem što društvene mreže stvaraju prividno uverenje povezanosti i pripadanja zajednici, dok sa druge strane donose jedan oblik potpune izolovanosti. Filozofi današnjice ovu pojavu nazivaju samoća povezana internetom. Moglo bi se reći da paradoksalno, društvene mreže stvaraju nedruštvenost kod ljudi.
Antički filozofi su smatrali da je istinski slobodan život onaj koji ima slobodnog vremena (misleći na vreme koje možemo posvetiti porodici, razmišljanju ili sticanju znanja). Obratimo pažnju kako trošimo vreme koje nam je na raspolaganju. Kakve odnose uspostavljamo sa ljudima i kako komuniciramo.
Raspolažimo svojim vremenom i ne dozvolimo da ga uzalud trošimo na mnoštvo nevažnih informacija. Umeće raspolaganja vremenom pravi razliku između slobodnog života i, kako jednom
prilikom reče Rambo Amadeus, servisiranja stvarnosti.

Glavna i odgovorna urednica
Estela Gaković Ranisavljević